Monday, December 12, 2011

Venčac


Carice Milice 16
   
  „Venčac“ predstavlja nešto što liči na hibrid ćevabdžinice i restorana, tj. restoranski stolovi su nakalamljeni na grill opremu i atmosferu. Fino ušuškano mestašce u centru grada. Izbor klope i pića nije veliki, ali je sasvim OK. To znači da u jelovniku ne postoji „neka francuska + još neka francuska reč sosom“ , ali možete pojesti punjenu belu vešalicu sa sosom od pečuraka po povoljnoj ceni i u finoj količini. Cene pića su takođe pristojne (pivo, domaće vino na točenje).


     Toliko o cenama. Ono što je jako bitno napomenuti je da „Venčac“ poseduje i nešto što je neprocenjivo, nešto što nijedna druga kafana nema. Nešto što bi članovi Master Card marketing tima ocenili kao priceless. Naime, pošto smo seli za astal počeli smo da razgledamo okolinu u potrazi za nečim neobičnim. Na prvi pogled, sve je u najboljem redu. Na jednom zidu okačena neka ugostiteljska diploma, kakvih ima po svim živim lokalima, od frizeraja do motela. Ništa neobično. Na drugom zidu reprodukcija najčuvenijeg portreta Petra II Petrovića Njegoša. Ništa neobično. Ipak, da li je zaista tako? Nepažljivom oku bi promaklo da je diploma iz četrdeset i neke dodeljena izvesnom Temeljku Stojadinoviću (ili Stojanoviću, nije bitno, prezime je u potpunosti zasenjeno imenom). Takvo ime se ne zaboravlja. Takvo ime se daje sinu prvencu i pamti se čitavog života. Nomen est omen. Prosečan čovek, zadovoljan činjenicom da je konačno izabrao ime budućem potomku, bi pomislio „to je to“. No, iznenađenjima nikad kraja. Nije prošlo mnogo vremena kada smo zapazili da na onom Njegoševom portretu nije sve kako inače biva. Elem, u predelu Njegoševog srca, na mestu koje je rezervisano za ordenje, anonimni umetnik je rešio da prekroji srpsku istoriju. Umesto očekivanog ordena, na tom mestu je izvesna osoba prilepila majušnu fotografiju generala Ratka Mladića!  Postoje dve škole mišljenja o ovom slučaju. Pripadnici prve škole, takozvani realisti, smatraju da je postmoderni autor svojim činom želeo da nam poruči nešto što je samo njemu jasno, vodeći se geslom „da se lepota nalazi u oku posmatrača“. Nasuprot realistima, pripadnici druge misaone struje, takozvani konspirolozi, zastupaju teoriju o vremeplovu kojim je izvesni neko dospeo u odaje bečkog slikarskog majstora Johana Besa, i to baš onog presudnog trenutka daleke 1847. godine i sugerisao mu nešto. Avaj, nikada nećemo saznati istinu, jer „istina je negde tamo“, što reče Foks Molder.
     
 Na kraju, ostaje da Vam preporučimo da obavezno nekad svratite u „Venčac“ i obogatite svoj stomak, ali i duh. Verujte, nećete zažaliti ni u kom slučaju.


Iće i piće: 4
Prateća kafanska rekvizita: 5 (manja ocena nije realna)

Evo slike - mutna je zbog lošeg kvaliteta telefonske kamere. Moraćete da odete da pogledate.

Šta je tu je


Cara Dušana 18 (ugao sa Rige od Fere)
011/2910629


Pravo meraklijsko mesto! Mala i zavučena kafanica – udobna, topla, drvena, šarena, sa sve sušenim paprikama, goblenima, vezovima, umotana u pirotske ćilime.. Ovde se mogu videti svakakve face, ali verovatno ih nećete primetiti jer ćete biti fokusirani na sopstveni užitak.. Na zidovima vise slike starih srpskih porodica, Njegoša, Kosovske bitke i Tita (doduše, možda su je skinuli, jer je ne primetismo prošli put). U pozadini piče tamburice, pa Vam sve 'nako milina oko srca.


Glavna konobarica je uvek tu. Iako ona nije vlasnik kafane, imaćete utisak da je gazda. Sama se obračunava sa svim gostima bilo da su u pitanju mlađani poštovaoci srpskih jela, ili matori pijanci iz kraja – ona ima taj neki čučuk-stanački karakter: sa svima je dobra jer je svi poštuju, s njom nema šale. Život je nije štedeo, al' nije ni ona štedela život. Nije usiljeno ljubazna, al' će se prema Vama ponašati kao da Vam je, recimo, strina. Preporučiće Vam šta je tog dana dobro od klope, šta Vam uz to najbolje ide, šta ne ide itd. .


Klopa je odlična, porcija obilna, a cene sasvim korektne. Držite se preporuke domaćice, jer nije svaki dan isto jelo za nahvaliti. Mućkalica je bogovska, kupus svadbarski, a na pečenju ne štede. Uz to služe i sjajne sireve, meze, pogače, proje, i ostale slavske specijalitete. Pihtije im nisu neke, al' ne zameramo - većina ljudi ne ljubi ovaj specijalitet, a oni koji su konzumenti istog, uglavnom su i istančanog nepca i drže se kuhinja svojih majki i bajki (postoji i opcija poštovanja kuhinja tuđih majki i bajki: „Au brate, je '' se sećaš onih pihtija š'o smo jeli kod Marka na slavi, pune mesa, a providne k'o suza, ijjjaaao..“). Što se dezerta tiče, drže se domaćih delikatesa kao što su pite od jabuke, bundeve i ostala bagra. Divota!


Piće nije skupo, to jest' drže se kafićkih cena. Rakija je fina, vino domaće i jeftino, a pivo 'ladno, veliko, točeno i u keramičkoj posudi – tako da liči na mleko. Sve je tu i spremno za vrhunski krkanluk!


Iće i piće: 5
Prateća kafanska rekvizita: 5



Madera


Bulevar kralja Aleksandra 43
011/3231332; 011/3247148


Madera je jedno od najpoznatijih beogradskih eleganci mesta. Ovde dolaze „stare beogradske porodice“(prepoznajemo ih po picnutim babcima koji se sećaju kralja), politički funkcioneri, novopečeni i staropečeni bogataši, ili 'pak nji'ovi sinovi s devojkama.. Mi, igrom slučaja, ne spadamo ni u jednu od ovih kategorija, ali banemo u ovaj restoran ponekad, kad smo pri parama.
Ipak, osoblje je jako ljubazno prema svima (pa i prema nama uljezima), a usluga je relativno brza – uprkos konstantnoj gužvi i specijalnim zahtevima regularnih mušterija:


Funkcioner bogatun: „Majstore, daj mi deder onaj šampanjac Kristal sa zlatom i tri punjena pauna, al' da onaj jedan bude manje masTan i bez sira – ćera mi je intolerantna na mlečne proizvode.“
Konobar: „Ali vele-poštovani, ne služimo paunjeninu, mogu li da prepor..“
Fb: „Ja sam svoje rek'o, na tebi je da delaš. 'ajd'  presto sad i nemoj da te sanjam!“


Što se samog izgleda mesta tiče – picnuto je dozlaboga. Najupečatljivija je prelepa, prostrana bašta (unutra nikada nismo ni sedeli) koja je ušušurena u Tašmajdanskom parku. Znamo šta mislite, ali bez brige – u Maderi nećete biti ometeni uznemiravajućim prizorima „novog Taša“ poput disko fontane i impozantnog spomenika nekadašnjem tiraninu Azerbejdžana. Prisutna je i kozmetička opremljenost klonje, koja postaje tipična za većinu eleganci mesta (kreme, dezodoransi, tamponi, jednokratne četkice za zube, pomorandže, i slični aksesorari).


Sve ovo gore-pomenuto ukazuje na visinu cena u lokalu. Boravak u Maderi nije nepriuštiv, ali da je skup – jeste! Klopa je vrhunski spravljena (nemaju propusta) , al' za jednu količinski prosečnu porciju treba da odvojite oko soma dinara.. Kujna je domaća i internacionalna, al' ovde Vam je bolje da uzmete neki egzotični gurmanluk – kad je bal, nek' je masken. Srbijanske specijalitete jedite u nekoj drugoj kafani za manje para. Takođe, uz glavno jelo možete da naručite i kakav perverzni sos ili sir – al' to će sve da Vas osiromaši. Nešto su povoljnije cene kojekakvih pasta i jela s roštilja.


Od napijanja nema ništa, ukoliko niste spremni da potrošite 3 prosečne plate u Srbiji. Držite se kratkih pića, efektnije je. Služe dunju koja je izašla iz raja.


Iće i piće: 4,75
Prateća kafanska rekvizita: 5



La Bodega


Cara Uroša 18
011/2030456; 063/8219356


     Restoran-bar “La Bodega” se možda najbolje može opisati rečju “fino”. To je fino, moderno picnuto mesto, u finom delu grada, sa finim osobljem, finom klopom i pićem, finom muzikom i finim posetiocima. Ovde možete dovesti finu devojku/dečka, iz fine kuće, sa finim manirima i nećete zažaliti, jer biće Vam fino. I njoj/njemu će biti fino, jer će u Vama prepoznati osobu koja ume da prepozna ono što je fino. Treba napomenuti da je ovo mesto ipak prikladnije za osvajanje nežnijeg pola (pa Vi odlučite ko od Vas dvoje spada u tu kategoriju).


      Klopa je zaista odlična, ukusno servirana, a porcija je onako taman, ni velika, ni mala. Izbor je zaista jedinstven. Specijaliteti kuće su npr. “Choco-loco biftek”, “Bildovano pile” (batak punjen kobajom i pistaćima), “Chupacabra”… Pravi miks slanog, slatkog i kiselog, tj. neka vrsta crossover ždranja. Kako oni navode na svojoj internet stranici “Recept je jednostavan: u domaću tradicionalnu kuhinju dodati prstohvat Beča i Pariza, ubaciti nekoliko ljutih, crvenih i jarkih tonova Latinske Amerike, dodati u to mnogo sunca i neba, a onda sve zajedno predano i pažljivo pripremiti, uz mnogo mašte i ljubavi.”  Nešto tradicionalnijem stomaku se možda ne bi dopalo, ali istinski gurman ume da ceni takve stvari. Imaju i fino vince, i točeni Paulaner (veliki plus). Uz to su cene relativno OK, tako da niste prinuđeni da bankrotirate. Vikendom su angažovali svirce, pa možete doći na pićence. Jedino treba napomenuti da im kuhinja radi od pola 3, tako da ako hoćete da klopate, nemojte dolaziti ranije.


     Da rezimiramo. “La Bodega” nije mesto za svaki dan, ali nije loše za: prvi randevu, ljude koji žele da probaju klopu kakvu ranije nisu jeli, za popiti lepo vino, za sesti povremeno, za japijevski poslovni ručak, za Biljanu Srbljanović…


Iće i piće: 5
Prateća kafanska rekvizita: 5


Bled


Budimska 2
011/3233605; 063/439606


Jedan od poznatijih ribljih restorana u gradu. Skoro su ga renovirali, pa iako odiše duhom socijalističkih kafana i ima nekih zajedničkih momenata sa „Mornarom“, ovo je ipak malo finije mesto, tj. nije krcato alko-rudolfima (u blizini se nalaze „Stara Hercegovina, a i podzemni prolaz sa par dragstora, tako da pijanci imaju hrpu izbora). „Bled“ uglavnom posećuju porodice, ili neke nostalgične ekipe koje ne ulaze u ove novokomponovane lokale. Retko naiđe i pokoja zabavna pojava poput zalutalog lokalca koji dolazi po dnevnu dozu piva i tinjaka, ili 'pak Nebojše Pajkića koji jede s belim rukavicama na rukama. Osoblje je ljubazno i trudi se oko Vas.


Na meniju se nalazi svašta – i morsko i rečno, al' i kopneno (za one koji jedu samo sisare). Nije skupo, a porcije su relativno velike – u zavisnosti od toga šta naručite naravski. Lignje i gambori su sjajni, a poznati su i po Tuna-steku, koju nećete imati priliku da klopate u puno restorana. Ponekad organizuju i tematske dane, i tada možete da jedete internacionalnu klopu po pristojnoj ceni.


Piće u Bledu nije skupo, već je neki prosek (ipak, malčice skuplje od sestrice „Hercegovine“).. Svi vele da uz ribu treba piti vino, al' ako naručite pivce takođe se nećete zeznuti..

Iće i piće: 4
Prateća kafanska rekvizita: 4



Thursday, November 10, 2011

So i biber

 Staro sajmište 19
064/6411929
Da se ogradimo na samom početku. Vlasnik restorana „So i biber“ nam ni dinara nije dao za hvalospev koji sledi. „So i biber“ jednostavno zaslužuje svaku izrečenu pohvalu. To je jedan od najboljih lokala na svetu i samo glupak ili nekakav militantni borac za prava životinja mu može naći zamerku. Mesta ima kol’ko hoćeš. Sve je fino uređeno i čak eleganci picnuto (uz malo kičerice, al’ to je opšte mesto u novim restoranima, što bi predstavljalo smetnju eventualno Biljani Vilimon i nikome više).
Osoblje je profi, ljubazno, pažljivo prema gostima (nekom tipu koji je sedeo za stolom do našeg konobar je izvlačio fleku sa košulje, jer se ovaj, verovatno uzbuđen džinovskom porcijom, malčice usvinjio).
U jelovniku ima apsolutno svega i sve to je veoma povoljno. Gotova kuvana jela (gulaš i sl.) koštaju samo 250 kinti. Takođe, recimo još da su cene mesa sa roštilja niže nego na nekim uličnim kioscima – 450g ćevapa košta 460 dinara. I gramaža u jelovniku je zaista jednaka gramaži mesa u tanjiru! Punjena vešalica VUK (sa kačkavaljem, šunkom, pečurkama i kiselim krastavčićima) i Karađorđeva šnicla su toliko džambo (pola kilograma), da se čovek jedva izbori sa njima. O 'vak'oj hrani se sanja, nad njom se bali, u nju se uranja.
Cene pića su posebna priča – manje su nego u bilo kom bircuzu ili kafiću. Čašica vrhunske dunje košta 95 dinara, litar domaćeg župskog vina je 460, normalno točeno pivo 110, a flajka vinca s pedigreom kao što je Chardonnay Radovanović - 1000 dinara (po drugim kafanama je od 1800 do 2500). I ostala pića su neshvatljivo jeftina, kao npr. odličan konjak i viski, al’ smo se mi zadržali na bogovskoj rakiji.
Dakle, preporučljivo je svratiti u „So i biber“ bilo da Vam je namera da se ožderete, bilo da jednostavno želite da se kvalitetno obločete. Naša preporuka je sledeća – uštedite novac, ne kupujte novu odeću, ne šaljite decu u obdanište (nek’ ih čuvaju baba i deda), ne uzimajte životno osiguranje (to se Divac za’ebava), ne dajte pare Katarini Rebrači – nego pametno investirajte u svoj stomak i dušu boravkom na ovom rajskom mestu.
Iće i piće: 6+
Prateća kafanska rekvizita: 6+

Gušti mora

Radnička 27
011/3551268; 064/2886080
http://www.gustimora.com/

Restoran „Gušti mora“ fura fazon mediteranskih konoba i u skladu sa tom idejom sav je okićen ribarskim mrežama, mornarskim i sličnim zajebancijama.
 Menu je, naravno, u istom stilu – trista vrsta ribe, kozice, gambori, krabe, lignje, sipe i ostala stvorenja iz morskih dubina. Izbor vina je takođe više nego solidan.
Dobiviši finu preporuku staru nekoliko godina (porcije su do jaja, sve je super, fantastično, dža-bu), odlučili smo da pohodimo i ovo mestašce. Međutim, zajeb je bio toliki da se rečima ne može opisati. Elem, evo šta se zbilo:
Ulazimo. Sedamo za astal. Prvi utisak govori „lepo, simpatično“. Konobar donosi činijicu badema: „Dobar dan, izvol’te“, sve kulturiška. Šta ćemo? ’Aj’ ove lignje punjene gamborima, jer – lignje su dobre, gambori su dobri, pa samim tim, ni dobro punjeno dobrim ne mož’ biti loše. Posle par minuta konobar donosi cca pola kile limuna. Ohoho, imaće se na šta ovo nacediti, nije valjda mislio limunadu da pravimo. Kad, ne lezi vraže, čovek donosi 5 (i slovima – PET) bednih lignjica na nekoj velikoj tacni, strpali u njih gambora i pirinča kol’ko može da stane (a ne može mnogo). Pravi šok, bog te maz’o! Čak se ni krompir sa blitvom nisu setili da metnu za tih 800-850 dinara (posle videsmo da se garnirung posebno naplaćuje). A vino? 400-450 kinti čaša! Ludo, burazere! Reko’, daj da pojedemo ovu siću, pa da se tornjamo odavde, presede nam... Ono, što jes’ jes’,  ukusno je to, ali je porcija toliko majušna, da vređa svaki iole dostojanstven želudac. Prema tome, ako ste navikli da ručate na prazan stomak, kao i sav normalan svet, ovo nije mesto za Vas...

Iće i piće: 3 (samo zbog kvaliteta, inače 0 za količinu)
Ambijent: 5

Stara Srbija

Šumatovačka 108
011/2457064; 011/8053920; 011/3448155; 011/3448060
Kad uđete u ovu kafanu, prvo ćete pomisliti da je u pitanju  mesto na kome se isključivo cirka, pošto vidite samo šank i stolove za goste. Izgledom podseća na „Mornar“, samo što su zidovi i stolnjaci iz neobjašnjivog razloga narandžasti (u slučaju da ovo čitaju žene/studenti FLU, preciziraćemo – boje kajsije). U trenutku kad Vas konobarica primeti (što zavisi od pozicije koju zauzmete u lokalu), obratiće Vam se k'o najbližem komšiji, ili još češće, komšijskom detetu. Doneće Vam jelovnik uz rečenicu tipa: „Evo srce/zlato..“, i avantura počinje...
Nije mesto za klopu? O, glupe li ideje.. Videćete veliki izbor domaćih jela i mesišta. U slučaju da uz obrok naručite i neki propratni mezetluk, poput pohovanog kačkavalja, gore-pomenuta konobarica neće kriti svoje iznenađenje – komentarisaće, savetovaće da se možda ipak ne upuštate u to..al' šta Vas briga, naručite. Ipak, budite spremni da posle toga možda nećete biti u mogućnosti da se krećete. Stićiće Vam porcija dostojna samog Džaba Hat-a. Neće Vam biti jasno otkud toliko hrane na tolikom tanjiru, pitaćete se da li se komšin..konobarica zeznula i donela Vam duplo – ali ne. Ovde je klopa takva: preukusna, jeftina i služi se u abnormalnim količinama. Krkanluk u pravom smislu te reči. Preporučujemo Punjeni svinjski file s kajmakom i Svinjski vrat na žaru, al' šta god da naručite – nećete se zeznuti.
Služenje vrhunske klope opet ne isključuje ono što prvo pomenusmo vezano za ovu kafanu – a to je cirkanje. Cene pića su kao u bircuzima – normalno pivo je 125din, dok raspolažu širokim asortimanom žestine koju nude za malu kintu. Izdvajamo domaće rakije koje su odlične – mada služe i šećeruše, tako da morate da napomenete koju vrstu 'oćete. Domaće vino je sasvim pristojno po isto tako pristojnoj ceni od 600din po litru. Fensi vina imaju i fensi cene, al' se čak i tu ne iživljavaju (kao što je običaj u 90% lokala). Ukoliko se napijete (a realno hoćete) i počnete da pravite gluposti – niko Vam neće zameriti, samo gledajte da se baš ne pobijete s nekim lokalcem.
Iće i piće: 6
Prateća kafanska rekvizita: 4,5

Kolarac

Knez Mihailova 46
011/636997
Rečenica „Idemo do Kolarca“ zbuniće isključivo 0,03% beogradskog živišta, što je bukvalno čašica rakije ljudi. Oni će se pitati da l' se ide na koncert il' na pivo, dok će velika većina imati isključivo ideju o ovoj drugoj opciji, tj. o odlasku u kafanu na sred Knez Mihailove.
„Kolarac“ sa sobom vuče epitet boemštine, što zbog istorijata, što zbog ekipe koja dolazi. Pored uobičajenih poštovalaca 'vak'ih mesta kao što su omladina, pijanci i kojekakvi profesori (ne nužno odvojene kategorije), ovde se može naići i na muzičare koji u kafani prebivaju pre/posle koncerta, pre/posle proba, a ponekad i za vreme istih – ukoliko se ovo „pre“ oduži. Kreću se u čoporima ili malim grupama i veliki su ljubitelji dobre kapljice. Dešava se da zapevaju ili zasviraju, mada retko, jer im je toga uglavnom preko glave. Njih ćete razlikovati od ostalih pijanaca u kafani po specifičnim izraslinama u vidu instrumenata. Ako za muzičkim stolom vidite osobu bez pomenutog dodatka – u pitanju su pijanisti/dirigenti/pevači. U retkim situacijama, kada su izdvojeni iz čopora – ne možete ih razlikovati od regularnih mušterija.
Osoblje je ljubazno i old school. Neće previše pričati s Vama, ali vrlo dobro pamte lica, pa će Vam, već posle treće posete kafani, reći:“Ooo, dobArdan.. Kako ćemo, uobičajeno?“, doneti kilo vina, kilo piva i 2 rakije, i učiniti da se osećate k'o domaći.
Lepo je za posesti, a i prostrano, tako da ovde možete doći ukoliko ste slučajno organizovali „ekskurzija“ veče, to jest' ako ste neplanirano pozvali 30 ljudi i to shvatili tek pola sata pred nalaženje s njima. Fina je i bašta koja se nalazi iza kafane (ne mislimo na stolove koji džedže po sred Kneza).
Ipak, postoji caka. Kol'ko god ovde bilo prijatno, izbor ića i pića nije neki, posebno ako se uzmu u obzir i cene. Jeftini nisu, rakija je šećeruša, a vino je dobro samo za špricer. Ovde pijte pivo i tinjak. Tak'o je mesto.
Klopa je domaća, klasična, u šnj porcijama, sa cenom koju ne zaslužuje. Ako jedete, naručite nešto sa dnevnog menija, ili neko od gotovih jela – jeftinije je, a porcija je ista kao i najskuplji obrok iz jelovnika. Nije loše, al' nije ništa specijalno. „Kolarac“ je nekako više za cirkanje uz kakvo meze za podlogu (npr. pomfrit..ili ćevape).
Iće i piće: 3
Prateća kafanska rekvizita: 3,5

Taverna

Zmaj Jovina 9
011/3287410
Nalazi se odma' do francuskog restorana „Le Moliere“ koji je bolji izbor ukoliko Vam se sluša francuska muzika. Ako ipak želite nešto da pojedete, idite u „Tavernu“.
Restoran je smešten u podrumu, 'nako, kafanskog karaktera. Leti izbace i neke stolove napolje, što se opet ne razlikuje od ostalih bašti u „onim ulicama kad skreneš iz Kneza“. Stilski pucaju na neki mediteran pa su svuda oko Vas ribarske mreže, delovi broda i umetnička dela „dokovskih“ slikara, međutim, oštro oko će primetiti i elemente domaće etno kičerice. Nismo sigurni koja beše ideja vodilja pri kačenju kapetanskih kapa i šajkača na zidove, al' mi volimo da zamišljamo jednookog starog morskog vuka i lokalnog izvođača na dvojnicama kako zajedno cepaju „Mučenicu“. Iako je restoran mali, uskladišten i natrpan, opet je prijatan i udoban za poselo. Za divno čudo, nije nam čak ni smetala grčka muzika koja je povremeno prekinuta uz meketanje Erosa Ramacotija.
Gazda će pokušati da sakrije euforiju zbog Vašeg dolaska u njegov restoran, ali će ga otkriti želja da Vam ugodi u apsolutno svemu – od klasične preporuke ića i pića, do pomoći oko nalaženja odgovarajućih kurseva kuvanja, noćnih izlazaka i dobrih masažera (istinita priča).
Jelovnik je pozamašan i može se okarakterisati kao svaštara, tako da nemojte da Vas zabune grčka slova na koricama. Kuhinja je mediteranska i domaća, tako da su podjednako jaki i na posnom i na mrsnom polju. Riba i morski plodovi su dobar izbor, al' imaju i pečenje, domaća jela, kao i mesište od divljači koje jako lepo spremaju. Porcija je fina, a cene prosek ka jeftinijem, u zavisnosti od toga šta naručite. Obratite pažnju na dnevni meni i specijalne ponude koje su ispisane na tabli ispred restorana – jer su to uglavnom odlično spravljena jela za malu kintu.
Što se pića tiče – koncentrišite se na vino i rakiju, pošto veliko pivo nemaju uvek. Domaća dunja je fenomenalna, a vina ima za svačiji ukus i novčanik: i onih fensi, a i onih Super-Hikovskih koja su dobra za špricer.

Iće i piće: 3,75
Prateća kafanska rekvizita: 3,75


Thursday, October 20, 2011

Zora

AVAJ, NE RADI VIŠE - DUŠMANI JE ZATVORIŠE! (sad tu leže nekakav sportski bar)


Makedonska 7
011/3343277
“Zora” je, posle više godina nepotrebne pauze, ponovo otvorila svoja vrata. Ovo nekadašnje (a bogami i sadašnje) Maderino čedo je zadržalo šmek starih lokala iz iste franšize. Već pri ulasku u kafanu, s vrata postajete vizuelno omamljeni umirujućim kariranim dezenom na stolnjacima i džinovskim reprodukcijama Paje Jovanovića (za strance “Paul Jovanovich”) koje vise po zidovima. Treba reći da “Zora” ni po čemu ne podseća na svoju kraljicu-majku iz Tašmajdanskog parka. Nema muzike u klozetu, a nema ni onih finih teta što nude mentol bombonice za ubijanje zadaha na izlazu. A i koji će vam? Da izvinu deca, u WC se ide zbog nužde, a ne zbog Gotan Project-a. No, dosta o enterijeru. Ko razume – razumeo je.
 Hrana je baš kako treba. Ili što bi prost svet rek’o - par excellence. Od škembića do bifteka, pa ko šta voli, ima da se bira. Cene su normalne, mo’š se najedeš, porcija standardna.
Ukoliko niste gladni, možete se jednostavno samo oblokati, jer je alkohol jeftiniji nego po kafićima. Sve u svemu, ne budite seljaci, svratite u “Zoru”!
Iće i piće: 4
Prateća kafanska rekvizita: 4

Franš

Bulevar oslobođenja 18a
011/2641944; 011/2642439; 011/3616730; 065/2641944
Opasno dobro, u svakom smislu! Kada uđete u ovaj restoran, mislite da ste ušli u neku drugu dimenziju... Da se razumemo – eleganci na kub, ali čak i u slučaju da ste najjači mrzitelj 'vak'ih mesta, osoblje restorana će učiniti sve da Vam udovolji. Možda čak donesu poseban drveni stočić s kariranim stolnjakom samo za Vas (ne znamo, nismo probali). Enterijer i bašta izgledaju k'o scenografija filmova o viktorijanskom dobu. Toalet ima svoj foaje sa sve čistačem cipela, celokupnom kozmetikom, plazma TV-om, šampanjcem, i treniranim hermelinima – batlerima (sve navedeno STVARNO postoji – osim hermelina, koje još uvek nisu uveli iako smo im mi to preporučili u knjizi utisaka). Možda pomislite da je sve ovo nepotrebno, ali imajte na umu da su im gosti velikom većinom blazirani. Samo nemojte dozvoliti da Vam tako nešto pokvari utisak.
Kada završite sa SPA tretmanom i čišćenjem cipela u klonji, možete da se bacite na klopu. A klopa – kao duga u Vašem stomaku! Proždiraćete ove rajske tvorevine daleko nakon trenutka kada postanete siti (porcija je ogromna) – čisto zato što nećete moći da dozvolite da išta od tog savršenog obroka ostane u tanjiru. Jeste skupo, ali vredi.
Pićovnik je takođe bogat, al' košta, tako da Vam se ne isplati da se ucirkate ovde. Mada.. Tu je uvek onaj šampanjac iz klonje!
Iće i piće: 6
Prateća kafanska rekvizita: 6 (jednostavno ne možemo da im damo manje)
nismo našli veću sliku

Lipov lad

Bulevar kralja Aleksandra 270
011/2403441
Lipov lad (bez h) je stari restoran/kafana, otvoren nešto nakon „?“. Glavna atrakcija je sam lipov lad, tj. prelepa bašta u kojoj možete da sedite eonima. Enterijer je hotelski – sređen, ali sav u nekim bordo-braon-žućkastim tonovima i sa onim hotelskim žutim svetlom. Imate utisak da ste u elegantnoj sali „Čigote“ na Zlatiboru.
Konobari su profi, stara škola – nit' Vas gledaju nezainteresovano, nit' peze kao pijavice (ako ne treba), nit' menjaju pikslu nakon prvog padanja pepela. Ljubazni su, odmereni i preporučiće Vam ono što je za pohvalu na meniju tog dana.
Što se cena tiče – da, skuplji su za nekih 200 dindži od standarda, ali klopa je bogovska u finim porcijama. To je ona hrana koju žvaćete sporo samo zato što želite da taj zalogaj traje večno. Jelovnik je obilan, tj. ima svašta – i internacionalno, i domaće, s akcentom na ovo „domaće“. Uz glavno jelo možete naručiti i neki sir, kao i odličan ajvar.
Imaju veliki izbor vina (stoje sortirana po zemljama porekla na jednoj predivnoj polici koja mami na pljačku), a i domaće rakije su odlične. Veliko točeno je 130 dindži, što-će-reći k'o u kafiću, tako da možete da posedite i na pijanci leti u bašti.
Iće i piće: 5
Prateća kafanska rekvizita: 4

Gradonačelnik

Dragoslava Jovanovića 9
011/3239612
Ovaj fini restorančić se nalazi u neposrednoj blizini Starog Dvora, i teško ga je uočiti ukoliko se niste namerno k njemu uputili. Zavučen je, smešten u suterenu zgrade, i ako se ne zagledate u reklamu za „razne šnicle“ na ulazu – nećete ga ni primetiti. Bili smo prijatno iznenađeni, budući da smo zbog imena prethodno pomislili da ćemo unutra zateći Dragana Đilasa u prirodnoj veličini, i to više komada. No, ništa od toga. Međutim, umesto našeg gradonačelnika, štrecnulo nas je nešto drugo. Taman kad smo se ponadali da je sve u redu, uplašila nas je utvara u vidu lutke-pijaniste sa emo frizuricom (*videti sliku). Ipak, kada je i ta bojazan otklonjena, mogli smo da pređemo na opijanje i ždranje.
 Više nego ljubazna domaćica je donela više nego pristojnu punjenu belu vešalicu, i gozba je mogla da počne. Tako je govorio Zaratustra, amin i aliluja! Inače, služi se veliko pivo (ovo bi u nekom normalnom svetu bio pleonazam, ali nažalost nije), toči se domaće vince, takoreći sve ono što je pristojnom mladom paru potrebno za srećan i dugovečan život.
Prostor jeste majušan (ukupno ima mesta za nekih dvadesetak ljudi), ali ne mari. Sve je fino ušuškano, i okićeno motivima međuratnog Beograda, i dok cugate vreme neosetno piči. I onda čovek nije siguran da li je i pri ulasku napolju bio mrak... E da, i neka vas ne buni što je na koricama jelovnika ispisana 1405. godina. Nije kafana baš toliko stara (otvorena je tačno 600 godina kasnije), nego je Stefan Lazarević tada svoj presto smestio u Beograd, pa je vlasnik valjda našao za shodno da nam to tako zagonetno saopšti J.
Iće i piće: 4,5
Prateća rekvizita:4,5
                           
evo ga gospodin

Peking

Vuka Karadžića 2
011/2181931
Ovo je najstariji kineski restoran. U Beogradu, naravno. Baštu nema, osim što leti izbace par stolica ispred lokala, a unutra je fino sređen – sa sve onim lampionima, resama, lepezama po zidovima i sličnim kineskim džidža bižama. Svetlo je 'nako žućkasto, pa izbegavajte da idete oko podne, čisto da Vas ne ošamari jaka dnevna svetlost u trenutku kad izađete iz restorana.
Što se kujne tiče, ona je pekinška. „Otkrili ste nam toplu vodu“, pomislićete Vi, ali ovo napisasmo zato što postoje razlike u okviru same kineske kuhinje (šangajski i penkinški kuvari se mrze, kolju, ili, u boljem slučaju, odbijaju da priznaju postojanje ovih drugih). Ipak, napomena je bila namenjena isključivo onim istinskim obožavateljima kineske klope – ostalim ljudima, odraslim na sarmi i punjenim paprikama, ova prethodna rečenica ništa neće značiti jer je sve to isto: mešano slano, slatko, kiselo i ljuto. Mnogi ljudi su popljuvali „Peking“, pa nismo mnogo očekivali kad smo banuli ovde. Ipak, klopa nas je prijatno iznenadila. Slano, slatko, kiselo, ljuto, ukusno i u velikoj porciji. Služe sve životinje na koje smo navikli, tako da pasa i mačaka nema. Treba probati patku na bilo koji od ponuđenih načina. Nalazite se u pekinškom restoranu, i greh bi bio da ne probate pekinšku patku. Ipak, za to zadovoljstvo treba izdvojiti i dobru svotu. Generalo gledajući – skupi su. Ne papreno, al' za nekih 200/300 dindži više nego u regularnim restoranima, dok su one jeftinije stvari u jelovniku služene u malim porcijama. Takođe, povremeno imaju neke akcije, al' to nismo izvideli. Treba pomenuti i slatkiše od kojih izdvajamo Pohovani sladoled i Pohovano voće. To ne košta puno, a jako je ukusno.
Služe kineska vina i rakije, ali smo prema tome bili sumnjičavi, pa smo naručili neka poznata pića. Ako ste avanturisičkog duha – probajte i javite nam. Budite srećni što ne služe kinesko pivo i vodku. Ta pića su jednostavno greh protiv alkohola, gastronomije i čovečanstva. Imaju i neke čajeve koje služe u onim lepim kineskim servisima (izgledaju k'o da su iz galerije primenjenih umetnosti, a ne iz bloka 70), tako da imate čime da sperete kinesku rakiju ukoliko ne valja.
Iće i piće: 3,75
Prateća kafanska rekvizita: 3,75

Monday, October 10, 2011

Stari Srbin

Ivankovačka 2
011/3229404
O divnog li mesta! Da sreća ima materijalni oblik, izgledala bi k'o ova kafana, a da je ova kafana osoba, želeli biste da se venčate sa njom, ili da je makar (u slučaju da ste srećno zaljubljeni) uzmete za kumu.

Nalazi se u širem centru grada, al' je potpuno zavučena, sa lepim tradicionalnim enterijerom i još lepšom malom baštom u kojoj vreme staje. Puno zelenila i sušene paprike na zidovima, uz tihi poj Zvonka Bogdana i ponekad Tozovca,  čine da zaboravite da ste u Beogradu. Gazda nije gazda, nego domaćin i potrudiće se da Vam apsolutno ništa ne fali. Zašto? Pa valja se!

Hrana je domaća, tj. k'o sa neke velike mrsne srpske slave.. Cene su sasvim prihvatljive, i za iće, a vala i za piće!

Alko-repertoar je standardica, a izdvajamo odlično domaće belo vino koje je neobjašnjivo jeftino. Sve u svemu – u „Starom Srbinu“ možete da jedete i pijete satima.

Ipak, ovaj hram krkanluka ima i jednu manu – radi samo do 22h. Što bi rekao naš pesnik Ršum: „Šteta što ne radi noću!“. Doduše, to je možda i dobro jer u suprotnom verovatno ne bismo izbijali odavde.
Iće i piće: 5
Prateća kafanska rekvizita: 6
       Nemamo bolju sliku, al' verujte nam na reč - divno je!

Pizza Hut

Makedonska 44
011/3221312

Ne brinite, nećemo popisivati sve fast food-ove za koje znate, al' ovo je restoran, pa smo dužni da Vas izvestimo o njemu. Jasno je k'o dan da je u pitanju picerija. Enterijer je neka mešavina klasik restorana i Mek-a.

Bez predrasuda, molićemo - jer klopa je dobra, i nećete se zeznuti šta god da naručite. Testo furaju u 3 brzine (debljine) – pa jedite šta Vam je po ukusu. Pored omiljene klope Donatela, Rafaela, Mikelanđela i Leonarda, tu su i ostali italijanski specijaliteti poput raznih testenina i lazanja (koje kidaju).
Dobra fora vezana za „Pizza Hut“ je to što stalno imaju neke akcije. Dobijete 2 pice po ceni jedne ako: odete u Tuckwood, kupujete u Veru, imate kreditnu karticu neke banke, otkrijete k'o je prdn'o u liftu, poljubite Čubaku, itd... Milina.

Takođe, moramo da izdvojimo dezerte, tj. nenormalno-perverzno-ekstremno-odličanstvenu pitu od jabuka koja se služi vruća sa sladoledom od vanile, kao i vafle koje su u sličnom fazonu. Ovi božanstveni slatkiši Vam se tope u ustima, dok se Vi topite s njima.

Što se pića tiče, ovo Vam nije mesto za cirkanje, mada moramo da pohvalimo služenje velikog točenog piva (tako da ne morate da se trujete onim kokakolama isl.). Alkohol košta k'o u klubovima, a pušenje je zabranjeno (osim vikendom, kad otvaraju i odeljak za duvandžije) – tako da ovde dođite na picu i bež'te posle u neku kafanu (eh, klasika).
Iće i piće: 4
Prateća kafanska rekvizita: 3

The Black Turtle Pub - Prešernova Klet

Dečanska 25
011/3235844

Verovatno se pitate šta nam je i zašto pišemo o klasičnom beogradskom pubu. E, paz'te caku – u ovoj „Kornjači“ ima i klope! Pretpostavljamo da su do ove briljantne ideje došli posle par hektolitara piva, kad im se nešto i prijelo, a mrzelo ih da izlaze iz kafane. Bilo kako bilo – odlična ideja! Jelovnik nije nešto naročito obilan, al' ima sve što Vam treba da obložite želudac za još alkohola. Porcije su 'nak'e kakve treba da budu, tj. muške (feministkinje – odstupite, ovo nije uvreda tako da – iš!), a jela su nak'a kakva treba da budu, tj. domaća. Možete se, za male pare, sasvim fino nakrkati od kupusa s mesom, pasulja s mesom, gulaša, paprikaša, a ako niste u tom čorbastom fazonu (inače imaju i čorbe), tu su kobasice, svinjski vrat, piletina u susamu, pa i neke testenine.

Što se asortimana pića tiče –on je odličan! Imajte na umu da je ovo pivara, tako da Vam se najviše isplati da pijete pivo i to njihovo.. Nama se sviđa, al' ako ste jedna od onih zlih duša š'o voli da izvoljeva – imate i točeni Jelen i Staropramen. Kornjača je takođe poznata po pivu sa borovnicom (roze je za devojčice) i veovatno najlepšem pivu s limunom koje imate prilike da pazarite u Beogradu.

Ostatak alko-repertoara je takođe povoljan – a izdvajamo liker od suvih šljiva i rakiju staru 12 godina (to NIJE ona od 110 dinara, ta je šečeruša).

Sam pub je prijatan, sav u drvetu, na tri nivoa – prostrano, a ne preveliko. Jedino je nezgodno ako sedite na gornjem nivou (koji je i najgotivniji), a klonja u suterenu, a vi ste popili sve pare.. Uh. Ako ste previše pijani da nađete WC, to je ono mesto pored koga piše „Istakanje piva“. Na stepeništu vise nekakve kravate, nemojte da ih kradete, to nije lepo.
Iće i piće: 4

Prateća kafanska rekvizita: 5
                                    E, da, imaju i pikado!

Saturday, October 8, 2011

Velika Skadarlija

Cetinjska 17
011/3349557
Da ne gnjavimo previše istorijatom ove stare, velike skadarlijske kafane. I ona je, poput svojih obližnjih sestara, nekada bila stecište boemštine (pijanaca sa fakultetskom diplomom), pisaca, slikara, glumaca i umetnika različitih fela. Ovih dana je situacija nešto drukčija. Na ovom mestu se danas okuplja vrlo šarenolika ekipa (od studentarije do sitnih privatnika), a tamburaški orkestri postepeno padaju u zaborav, dok njihovo mesto zauzimaju neke polugole vrištulje i pevci koji na crne cipele nose bele čarapice.

No, dobro, stari šmek još uvek nije nestao, i stanje još uvek nije toliko alarmantno. Ukoliko zasednete u toku dana, možete po relativno povoljnim cenama (ipak nešto višim od prosečnih) okrepiti svoja grla i stomake, a i uveče se možete lepo zabaviti uz svirce. Samo pazite da ne zabodete veče kada peva Jami (iz nekog razloga prva asocijacija na njeno ime nam je tužna poema Ivana Gorana Kovačića) ili nešto njoj slično. Nije baš neki prizor. Inače, prostor je veliki, bašta je prostrana, tako da je „Velika Skadarlija“ pogodna za neka veća druženja uz čašicu.

Klopa je ukusna, fina, porcija ni velika ni mala. Sredina neka. S druge strane,  porcija piva je neoprostivo tanušna (0,33 l), što nažalost postaje trend i po ostalim restoranima u Skadarskoj ulici. Pravi mali pivocid. Veliki minus je što vikendom ne možete da posedite k’o ljudi a da ne poručite večeru. Mo’š misliti...

Iće i piće: 3,5
Prateća kafanska rekvizita: 4

Friday, October 7, 2011

Trpeza

Nebojšina 6
011/3863633
Celokupan utisak o ovom restoranu je prekrio, pomračio, zasenio (ili koji god izraz Vam odgovara) nadrealni račun koji je stigao za naš sto, posebno zbog toga što smo imali prilike da vidimo cene u jelovniku i ustanovimo da su regularne (možda 100 dinara jače). Ništa nam nije bilo jasno. Mešavina zbunjenosti i očaja je zavladala za stolom. Bol je bila prevelika čak i za suze (setite se pesme o majci Jugovića), ali se mogao primetiti poneki drhtaj usne. Ipak, morali smo ostati prisebni. Pretržili smo sve džepove i ostala alternativna mesta na kojima štekamo novac, sve skupili i dali kelneru, čisto iz straha da će nas, ukoliko prestrašeni pobegnemo, uhvatiti i prodati u roblje (u najboljem slučaju). Nakon preživljavanja blagog infarkta, odlučismo da istražimo misteriju abnormalnog računa, pošto smo znali da u hrani nije problem. Da nije u pitanju rakija od divlje kruške? Mora da je ona, previše je dobra, a egzotično zvuči.. Ne, krivicu je snosilo vino. Prokleto vino. Pomislićete da smo, u našem maniru, stukli 2 flajke, a nismo znali da cepamo nekog Francuza s pedigreom.. Ne. U pitanju su bile 4 bedne čaše domaćina (ovaj zli pridev se odnosi na količinu, vino jeste bilo dobro) čija je cena bila na nivou SF filma. Pa da, ima logike, cene pića nigde nisu pisale. Lisice su zbilja ti iz „Trpeze“.

Što se ostatka utiska tiče (iako se slabo čega sećamo nakon pljačke) – fino mesto. Stacionirano je uz Karađorđev park, pored nekog libanskog restorana koji takođe treba da posetimo. Dolaze uglavnom neki poslovni ljudi i neke lepo obučene porodice.

Jelovnik je mešavina tradicionalne i internacionalne kuhinje, klopa je ukusna, a porcije pristojne. Ona pomenuta rakija od divlje kruške je vrhunska. Ako budete dolazili, ne naručujte vino.
Iće i piće: 4
Prateća kafanska rekvizita: 2,75 (zbog infarkta)

Mornar

Dečanska 2
011/3255514

Ovde rado svraća poslovni svet, samci, i oni koji hoće dobro i brzo da obeduju. Lepo su oni sami opisali. U prevodu – uglavnom crvenonosa ekipa i oni koji iz nostalgije, ili nekih drugih, ličnih razloga vole ove klasik-socijalističke kafane. Možete naići i na profesore/učenike iz obližnjih škola i fakulteta, a pripoveda se da su u baš ovoj kafani viđeni domar i tetkica iz „Mokranjca“ na tajnom sastanku. Pod onim „samci“ se ne misli na tridesetogodišnje ljubiteljke Cosmopolitan-a i njihove zgodne vršnjake koji još uvek nisu našli onu pravu, već na nekadašnje samoproklamovane doktore nauka i akademske profesore koji sada često glume „Mislioca“ ili „Supermena“ u miloj nam kafani. Ukoliko nisu u pomenutom Zen-u, možda će želeti da Vam se priključe za stolom, ili će 'pak pričati s Vama  sa par metera razdaljine. Ako niste raspoloženi da slušate poučna iskustva i pozitivno-kritičke komentare od ovih starih mudraca, jednostavno ih ignorišite. Potpuno. I najmanja reakcija će se pretvoriti u razgovor. Prepoznaćete ih po licima koja podsećaju na suve šljive, gotovo nepostojećim očima, iznošenim sakoima i specifičnom mirisu sirćeta i alkohola iz plastike.

Bez obzira na njih, ovde možete da, sasvim bezbrižno, posedite s društvom i najedete se i napijete za male pare. Klopa je domaća, baš kako valja, a od pića ima sve što Vam treba. Mada, u „Mornaru“ nekako valja da pijete pivo – takav je štimung. Korisna kafana za vreme hladnijih meseci, kada cirkanje u parku nije najpraktičnije.
Iće i piće: 3,75
Prateća kafanska rekvizita: 3,75